Mikoplazme su najmanji jednostanični organizmi sposobni za samostalan život u prirodi i samostano razmnožavanje.Ove bakterije poznate su po svojoj sposobnosti prilagodbe različitim uvjetima okoliša, te imaju važnu ulogu kao uzročnik različitih infekcija kod ljudi. Kao sve prisutni organizmi mogu se naći u zemlji ,na biljkama, u čovjeku i životinjama. Poznate vrste patogenih mikoplazmi koje uzrokuju bolesti u ljudi su :

• Mycoplasma pneumoniae
• Mycoplasma hominis
• Mycoplasma genitalium
• Ureaplasma urealiticum

MORFOLOGIJA

Mikoplazme su vrlo male bakterije veličine između 0,1 i 0,3 µm, jedinstvene su po tome jer nemaju staničnu stijenku zbog čega se ne mogu bojati po Gramu te se boje po Giemsi. Budući da nemaju staničnu stijenku otporne su na antibiotike koji djeluju na sintezu stanične stijenke (npr. peniciline, cefalosporine, karbapeneme, vankomicin). Patogene mikoplazme na površini imaju terminalne strukture građene od proteina koje im omogućuju adheziju na stanice domaćina i kretanje duž epitela. Preživljavanje u domaćinu mikopazme postižu parazitiranjem na površini ciljne stanice .Tako vezane koriste stanični metabolizam domaćina i vjerojatno oštećuju stanicu svojim produktima. Osim toga njihova interakcija s epitelnim stanicama može izazvati upalni odgovor i dovesti do oštećenja tkiva, čime doprinose patogenezi bolesti.

EPIDEMIOLOGIJA

Mycoplasma pneumoniae ( M.pneumoniae) jedan je od važnih uzročnika atipične upale pluća, odgovoran za više od 20 % atipičnih upala pluća. Epidemije atipičnih upala pluća uzrokovane ovom bakterijom događaju se svakih 4 – 7 godina, najčešće kod djece školske dobi, adolescenata i starijih osoba. Infekcije uzrokovane M. pneumoniae mogu se pojaviti u bilo koje doba godine, no učestalost raste tijekom ljeta s vrhuncem tijekom jeseni i zime.
U 2024.godini ,Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention, CDC) je zabilježio porast infekcija M.pneumoniae kod male djece, što se razlikuje od prethodnih godina u kojima su infekcije bile zabilježene uglavnom kod starije djece i adolescenata.

KLINIČKA SLIKA

Kao što je već naglašeno bakterija M.pneumoniae uzrokuje više od 20% atipičnih upala pluća. Izvor zaraze je bolesnik ili kliconoša. Period inkubacije traje između 2 i 3 tjedna .Infekcija se širi kapljičnim putem u bliskom kontaktu, osobito u kolektivima ( obitelji, škole , studentski domovi, domovi za starije i nemoćne).
Bolest obično počinje blagom upalom gornjeg respiratornog sustava i traheobronhitisom, uz povišenu temperaturu, glavobolju, slabost , suhi nadražajni kašalj( vodeći simptom). Simptomi se postepeno pogoršavaju, a bolest može trajati duže od dva tjedna. Važno je naglasiti kako se u trećine oboljelih razvije intersticijska upala pluća.
Atipična upala pluća (tzv. „hodajuća“ upala pluća) najčešće ima subklinički tijek, no kod imunokompromitiranih bolesnika i osoba s kroničnim bolestima može i doći do komplikacija koje zahtijevaju bolničko liječenje. Kod takvih osoba bolest može imati i dugotrajan tijek , što značajno utječe i na kvalitetu života.
Srkundarne komplikacije ove infekcije mogu uključivati: meningoencefalitis, miokarditis, perikarditis ,artritis, hemolitičku anemiju, zatajenje bubrega, te različite kožne osipe. U rijetkim slučajevima, komplikacije mogu postati životno ugrožavajuće, posebno ako se na vrijeme ne uvede odgovarajuća terapija.

DIJAGNOSTIKA

Za postavljanje dijagnoze bolesti uzrokovane M.pneumoniae ključna je kombinacija klinička slika pacijenta, detaljnog pregleda liječničkog, radioloških nalaza (RTG pluća), laboratorijskih parametara (kao što je određivanje kompletne krvne slike i C – reaktivnog proteina), te rezultata ciljane mikrobiološke dijagnostike.
Bolest se mikrobiološki dokazuje neposredno iz brisa nazofarinksa ili ždrijela primjenom molekularne dijagnostike, tj. metodom lančane reakcije polimerazom (Polymerase Chain Reaction; PCR). Ova metoda izravno potvrđuje prisutnost bakterije M.pneumoniae u gornjem respiratornom traktu., te je zlatni standard zbog svoje visoke osjetljivosti i specifičnosti.
U slučaju duljeg trajanja simptoma, kada PCR nije dostupan ili je potrebno potvrditi infekciju može se napraviti i serološko testiranje iz uzorka krvi na M. pneumoniae (EIA IgM, IgG, IgA).
Kod pacijenata sa sličnim simptomima potrebno je isključiti druge uzročnike atipične upale pluća, poput bakterija Legionella pneumophilia i Chlamydia pneumoniae , ali i respiratorne viruse (npr.viruse gripe, adenovirusi).

TERAPIJA

U većini slučajeva bolest uzrokovana M.pneumoniae je samoograničavajuća, što znači da se većina bolesnika potpuno oporavi čak i bez antibiotske terapije. Iznimno rijetko bolest ima fulminantni tijek s respiratornim zatajenjem i smrću.
Kod bolesti gornjeg respiratornog sustava i upale pluća djelotvorni su makrolidi (azitromicin,eritromicin), tetraciklini i kinoloni. Makrolidi su glavna skupina antibiotika koji se koriste za liječenje infekcija uzrokovanih M.pneumoniae.
Američki centar za kontrolu i prevenciju bolest ( CDC) prati otpornost M.pneumoniae na antibiotike, pa tako trenutni podaci pokazuju da je globalna prevalencija (rasprostranjenost) rezistencije na makrolide kod M.pneumoniae oko 28%. Međutim postoje značajne geografske varijacije – tako u Kanadi rezistencija iznosi 12%, u Kini 80% , u Japanu preko 50%, a u Europi u prosjeku 5%( premda u Italiji doseže čak 20%).

PREVENCIJA

Budući da se M.pneumoniae širi kapljičnim putem, edukacija javnosti o važnosti higijenskih mjera i odgovornom ponašanju tijekom respiratornih infekcija je ključna. Naime, odeđene mjere, značajno pridonose ograničavanju širenja bolesti kao što su:

• održavanje higijene ruku i dišnog sustava
• prekrivanje usta pri kašljanju i kihanju
• izolacija bolesnika

Antibiotska profilaksa se ne preporučuje osobama koje su bile izložene zaraženima , osim u iznimnim situacijama. U posebnim situacijama ,poput epidemija s izrazitim kontaktom ili kod imunokompromitiranih bolesnika može se razmotriti primjena antibiotske profilakse.

ZAKLJUČAK

Bakterija M.pneumoniae predstavlja važan uzročnik atipičnih upala pluća, posebno kod djece ,adolescenata i starijih osoba. Iako je bolest u većini slučajeva samoograničavajuća, njena potencijalna sposobnost izazivanja komplikacija ,te rastuća rezistencija na antibiotike ukazuju na potrebu za kontinuiranim praćenjem ,te unapređenjem dijagnostičkih, terapijskih i preventivnih pristupa. Edukacija javnosti o higijenskim mjerama, pravovremena dijagnoza i odgovorno korištenje antibiotika ključni su koraci za učinkovito suzbijanje infekcija uzrokovanih ovim mikroorganizmom.

Autorica : Đula Hušidić, dr.med.spec. mikrobiolog , Zavoda za javno zdravstvo Bjelovarsko – bilogorske županije